Sećanje na hrabre i istinoljubive srpske filozofe
Stavio sam ove linkove u kategoriju političke filozofije zbog toga što oni zaista tu i pripadaju. Verujem da su hrabrost i istinoljubivost bitne odrednice politike, i teorijske i praktične. Hrabrost da se istina brani, a istinoljubivost da se istina neprestano traži. Ovi ljudi su pokazali hrabrost i istinoljubivost u veoma nezgodno vreme, u vreme jednog od najtežih perioda naše istorije. Hvala im zbog toga! Ako sam nešto naučio studirajući filozofiju onda je to mišljenje da je u filozofiji argument (odnosno dobar argument) najvažnija "stvar". Moj kum, student teologije (bogoslovije) mi je ispričao da je na predavanjima iz filozofije (ili filosofije kako bogoslovi vole da kažu) čuo jednu zanimljivu tezu, koja glasi "Sve se može dovesti u pitanje". To jeste jedna zanimljiva rečenica, o kojoj se može diskutovati. Jedna od njenih interpretacija na polju političke filozofije bi mogla biti sledeća. To polje je splet politike, istorije, kulture i drustvenih nauka, teorije i prakse, ideja i akcija...u njemu je teško razaznati sta je istina i ima li je uopšte. Svi tu biju neke svoje bitke, i političari, i glasači, i navijači, i analitičari, i naučnici, i filozofi. Tu svako svakoga dovodi u pitanje, pa se prirodno nameće pomisao o tome da li u politici ima neupitnih stvari. Politika se obično percipira kao "blato", mesto najprljavijih i najgorih ljudi. Međutim, istinska politika bije se na nivou ideja, tu dolaze do izražaja hrabrost i istinoljubivost. Intelektualci su danas "potrošna roba", boluju od teških bolesti kao što su gordost ili konformizam. Pročitao sam jedan intervju sa srpskim piscem mlađe generacije, Vladimirom Kecmanovićem, u kojem on kaže jednu vrlo važnu stvar:"U životu se mogu i moraju praviti kompromisi, ali u literaturi ne". Tako je i u filozofiji ma koliko to nekom izgledalo naivno ili preterano. Posebno onoj koja se tiče politike. Ako tu ne odreaguju, filozofi i teoretičari nisu izvršili svoju misiju. Mogu da napišu na desetine knjiga, ako se ne usprotive tiraniji, propagandi, populizmu, itd., biće filozofi, ali neće izvršiti svoju dužnost. To nije stvar prestiža, plate, radnog mesta, obaveza, priznanja, karijere ili uspeha. To je stvar argumenata i odanosti istini. Kako god da se situacije razreše, šta god da se na kraju dogodi, argumenti će ostati, a oni su garanti istine. Duboko verujem da je istina u politici zapravo sloboda. Koja je svrha pisati knjige o slobodi, ako stojimo po strani dok se ona ljudima ukida. Najbolji argument je ponekad reakcija, čin, spremnost na vlastitu žrtvu. Ovi ljudi nisu ćutali. Govorili su slobodno i dostojanstveno u vreme kada je slobodno govoriti bilo zabranjivano i strogo sankcionisano. Teško mi je da to izrazim, ali osećam strahopoštovanje prema tim ljudima i veliku lepotu njihove žrtve, posledice njihovog suprotstavljanja komunističkom režimu i ideologiji.
Mihailo Đurić - Smišljene smutnje
Додај коментар |
0 Трекбекови