Шумадијски блуз

Pojmovni brodolom(i) na RTS-u (2)

Филозофија језика — Аутор tarpe @ 00:06

Pisao sam o pojmovnim brodolomima i pojmovnoj geografiji kao filozofskom načinu (metodu) da se oni prevaziđu. Povod za to je bila jedna emisija DA MOŽDA NE (koja se emituje četvrtkom na RTS1).
 
večerašnjoj epizodi te emisije sam istinski uživao, gledajući kako se gosti bore oko preciziranja značenja pojedinih pojmova (okupatori, partizani, (anti)fašisti, rehabilitacija, revizionisti). Oduševio me, a potom i razgnevio, izvesni Strahinja Sekulić, koji je rekao sledeće (citiram) "Ne može se prošlost izmeniti, to su budalaštine, ona će biti takva kakva je(ste)" (35:25 minut emisije). I onda taj čovek, pravnik po struci, napada izvesne domaće istoričare revizioniste. Njegovi pojmovi su precizni, ideološki kruti i potpuno pogrešni. On ne razume ni šta je rehabilitacija, ni šta je revizionizam, niti šta je istorija, a šta prošlost. Nasuprot njega je istoričar Milan Radanović, koji vlada materijom i pojmovima, ali je u mnogim stvarima ostao nejasan i nedorečen. Bilo bi interesantno i veoma značajno suočiti ga sa nekim drugim istoričarima (uže ili šire specijalnosti) koji se bave tim periodom (Dimitrijevićem, Nikolićem, Bjelajcem, Cvetkovićem). Veljko Lalić kao i obično umeren i izvanredan, nije pravio (barem koliko sam ja u stanju to da procenim) pojmovne greške. Advokat Zoran Živanović bio je dobar, ali nekako nervozan i nepripremljen za ovaj tip suđenja. Nastrojen više navijački, nego argumentativno.
 
Sporni pojmovi? Javni prostor je, inače, prepun ovakvih plastičnih (neodređenih) pojmova. Jednim delom je to tako zato što se popularno značenje nekog pojma razlikuje od stručnog, a drugim jer pored kognitivnih/deskriptivnih elemenata značenja postoje i drugi (emotivni, preskriptivni, i slično). Recimo, filozof i filozofija su sporni pojmovi u javnom diskursu. Kod njih je podjednako teško odrediti i kognitivne i nekognitivne aspekte značenja. Pitanje je koliko se ovakvi pojmovi uopšte mogu definisati i preciznije odrediti. Umesto toga, izlaz bi trebalo tražiti u obrazovanju i kreiranju javnog mnjenja - ljude treba osposobljavati da se preciznije izražavaju u onoj meri u kojoj je to moguće. Potom, moramo biti pošteni prema sagovornicima pa pokušavati da ih pravilno razumemo (što je veoma teško, jer su ovde spletene i predrasude, i lične i identiteske odrednice). 
 
Petar Gordić, profesor filozofije, 09/06/2017
 
 
 

O čitanju “u međuvremenu”

Filozofija obrazovanja — Аутор tarpe @ 23:24

Nedavno sam gledao emisiju u kojoj je gostovao glumac Nebojša Dugalić. Govorio je o glumačkoj profesiji, o Dostojevskom, poeziji, drami, pozorištu, o vrednostima…Rekao je jednu veoma interesantnu i važnu stvar u vezi sa čitanjem. Mi kojima čitanje nije deo posla, a koji volimo da čitamo imamo problem nedostatka vremena. Pri tom, čitanje literature (ali i drugih žanrova) nije puko prolaženje kroz tekst, to je težak zanat, zahteva ponavljanje, uživljavanje i koncentraciju…Kada čitati ako si “od jutra do sutra” zatrpan poslovima i obavezama? U međuvremenu! – kaže Dugalić. Dok putujem, dok se spremam, između proba, između činova jedne predstave, pred spavanje, i u raznim drugim prilikama…toliko toga sam pročitao u ovim prilikama, to je dragoceno vreme samo ako čovek ume da ga iskoristi. Ovo praktikujem već dugo vremena. To kaže čovek kome je čitanje deo profesije i posla kojim se bavi. Isto važi i za sve druge ljude. 
 
Gordić Petar, filozof, 04/06/2017 
 
 

Powered by blog.rs