Ne za profit: Zašto je demokratiji potrebna humanistika? (odlomak)
Trenutno se nalazimo usred jedne
krize ogromnih razmera i globalnog značaja. Ne, ne mislim na globalnu ekonomsku
krizu koja je počela 2008. Barem su tada svi znali da je kriza nadomak, i mnogi
svetski lideri su radili brzo i naporno da pronađu rešenja. Istina, vlade koje
su u ovome omanule, trpele su
ozbiljne posledice, a mnoge su bile i smenjene. Ne, mislim na krizu koja prolazi
uglavnom neprimećena, poput raka; krizu koja može biti, na duge staze, mnogo
štetnija za budućnost demokratske autonomije: svetsku krizu obrazovanja.
Radikalne promene se dоgađaju u onome čemu demokratska
društva podučavaju svoje mlade, i ove promene nisu bile dobro promišljene. Žedne
nacionalnog profita, nacije i njihovi sistemi obrazovanja neobazrivo odbаcuju veštine koje su
neophodne da se demokratije održe u životu. Ako se ovaj trend nastavi, nacije
širom sveta će uskoro proizvoditi generacije korisnih mašina, a ne komplet ne
građane koji misle svojom glvom, kritikuju tradiciju i razumeju značaj tuđih
patnji i dostignuća. Budućnost demokratija je neizvesna.
O kakvim se radikalnim promenama
radi? Humanističke discipline i umetnosti se eliminišu, kako u osnovnom/srednjem obrazovanju, tako
i na nivou koledža/univerziteta, u skoro svim nacijama na svetu. Pošto ih
kreatori javnih politika vide kao beskorisne ukrase, u trenutku kada nacije
moraju da se odreknu svih beskorisnih stvari kako bi ostale kompetitivne na globalnom
tržištu, one ubrzano gube svoje mesto u nastavnom programu, ali i u umovima i
srcima roditelja i dece. Zapravo, ono što bismo mogli nazvati humanističkim
aspektima prirodnih i društvenih nauka – imaginativni, kreativni aspekt, i
aspekt rigorozne kritičke misli – takođe gubi bitku, jer nacije radije streme
ka kratkoročnom profitu, kultivišući korisne i visoko primenjene veštine
primerene stvaranju profita.
Ova kriza nas gleda u lice, ali mi
se sa njom još uvek ni smo suočili. Nastavljamo kao da je sve po starom, iako su
zapravo ogromne promene naglaska očigledne svuda oko nas. Mi nismo zaista deliberirali
o ovim promenama, nismo ih zaista izabrali, a one ipak sve više ograničavaju
našu budućnost.
Marta Nusbaum, profesor etike i prava na Univerzitetu u Čikagu
link ka prevodu celog teksta
Додај коментар |
0 Трекбекови